Umjetnik reprezentativan za 80-e, ali Generaciju Z
Naša saradnica, novinarka Jelena Čarnojević, piše o umetnosti i dešavanjima u Beču tokom prazničnih dana.
Bečki ljubitelji dobre umjetnosti mogu još samo par dana posjetiti spektakularnu retrospektivu Jean-Michel Basquiata u Albertini.
Veliki umjetnik Jean-Michel Basquiat i 34 godine nakon svoje smrti svojim djelima plijeni pozornost publike, a ponajviše pripadnika Generacije Z, koja ovu izložbu posjećuje u velikom broju.
Zašto Basquiat i zašto danas? Sigurno ste primjetili radove ovog umjetnika u svakodnevnom životu, ponajviše zahvaljujući suradnjama brojnih brendova sa njegovom zakladom.
Izvor:Lična arhiva
Ako se na to odlučite, izbor modnih dodataka sa njegovim djelima je bogat, pa tako možete birati između kolekcija Samsonitea, Uniqloa, Conversea, za 20 eura možete nositi majicu sa njegovim autoportretom, te je upotpuniti torbicom oko struka sa Zalanda.
Osim Generacije Z, nose ga očito i oni nešto stariji, kao što je Sergej Lavrov, koji se javio sa Balija u „kapitalističkom“ izdanju, sa Apple satom, novim IPhoneom i majicom sa prepoznatljivom Basquiatovim motivom krune.
Danas sveprisutan, Basquait je svoje umjetničko djelovanje započeo kao dio neformalne skupine umjetnika koji su oslikavali postaje newyorške podzeme željeznice , te je radio skulpture od odbačenih predmeta, da bi se potom posvetio isljučivo slikarstvu. U svojim djelima, s pomoću niza nepovezanih slika i crteža te ispisanih fragmenata, evocira multietničku kulturu i simbolizam afričke, astečke i klasične umjetnosti.
Njegovo djelovanje je prekinuto preranom smrću od predoziranja 1988. godine, u dobi kada umiru članovi zloglasnog „Kluba 27“.
Danas je više nego ikad njegova umjetnost prisutna, pa tako i prepoznatljiva kruna koja izgleda kao da je naškrabana i ima razna tumačenja: ona je i original i kliše, kruna je svugdje, ona je dio kontrakulture, kao i mainstreama, kao što je zlatni lanac oko vrata dio hip-hop kulture.
Basquiat je ikona trenutka, i to ovoga trenutka sada, ali istodobno je njegova umjetnost ono što je i bilo i što će biti. Takvo što je nažalost navidljivije iz njegovih djela koji kritički promatraju odnos bijelog policajca prema Afroamerikancima, sukob koji završava tragično za Afroamerikanace i tada i danas.
Basquiat je fanatastičan umjetnik, i njegova djela danas odjekuju jače nego ikad. Njegova talentiranost probila je granice geta, u koji i danas smještaju crne umjetnike, iako je on sam rekao, što je napisano i na postavu u Albertini, kako ne želi da ga promatraju kroz prizmu afroameričke umjetnosti, nego cijele umjetnosti svih umjetnika.
U postavu su istaknute neke točke iz njegovog života, kao što je kratkotrajna veza s Madonnom, ali i plodonosna suradnja s Warholom, ali opet se ne možemo oteti dojmu kako se i ta suradnja promatra kroz prizmu paternalističkog odnosa bijelog umjetnika, koji mu je navodno bio i očinska figura. Ono što bismo voljeli vidjeti je i ono vice versa – kako je Basquiat utjecao na Warhola i njegov rad, a sigurno jeste.
Ukratko, topla preporuka – još samo par dana imate priliku posjetiti izložbu ovog umjetnika, koji je možda umjetnik „ovog trenutka“, ali njegova djela će na vas ostaviti trajniji dojam, uz misli o konstantnoj represiji bijelog čovjeka, koja je formirala tijek povijesti, a kako se čini i naše budućnosti.
